Područje Grada Vrlike ima mnoge prostorno-zemljopisne, klimatske, kulturne, povijesne, sportsko-rekreativne i mnoge druge komparativne preduvjete za razvoj turizma.

Područje Grada nalazi se uz magistralnu cest D1 Zagreb-Split na 75 km udaljenosti od Splita, uz jezero Peruča, uz izvor rijeke Cetine, u podnožju najviše hrvatske planine Dinare (1831 m n/v) i Svilaje ( 1508 m n/v ) sedmog najvišeg vrha u Hrvatskoj na oko 400 m n/v. Na području grada i okolnog prostora izuzetne su ljepote podzemlja: spilje i pećine.

Uz prirodne znamenitosti tu su i nezaobilazne vrijednosti kao starohrvatska crkva sv. Spasa s najstarijim zvonikom u Hrvata iz 9. stoljeća, arheološke iskopine Koljane i druge,  tu je vrlička Česma iz vremena cara Franje Josipa i mnoge druge znamenitosti.

Dinara je prirodna granica između Dalmatinske zagore i Bosne koja odvaja dva svijeta: mediteranski i kontinentalni. Ovaj planinski masiv dugačak 2o km, a širok 10 km, u povijesti hrvatskog naroda imao je vrlo važnu, često i sudbonosnu ulogu.

Imenom Dinara obuhvaćena su tri pojma: Dinarsko gorje, Dinara planina i Dinara vrh (1831 m), dok se čitav planinski lanac sastoji od Ilice, Dinare, Troglava i Kamešnice.

Dinara skriva i dva izvora najvećih dalmatinskih rijeka Cetine i Krke. I dok se na strani izvora Krke voda obrušava u golemi slap Topoljski buk, najveći u Hrvatskoj, na drugoj strani blizu izvora Cetine je ulaz u Gospodsku spilju, dubine čak 2980 m. U fizionomiji Dinare impresivna je stijena na jugozapadnoj strani koja se uzdiže pod najvišim vrhom Ošljak (1589 m) i ravnomjerno spušta sve do Vrličkog polja i sela Kijeva.

Ova planina nudi fantastične mogućnosti rekreacije do danas nedovoljno prepoznate i iskorištene u turističke svrhe. Tko god se jednom popne na Dinaru zauvijek u sjećanju nosi prelijepe prirodne fenomene, te raznolikost biljnog i životinjskog svijeta.

Poput velikog zemljanog nabora Svilaja se proteže od Sinjskog do Petrova polja kod Drniša, čineći s planinom Kozjak jednu cjelinu koju razdvaja prijevoj Lemes (860 m) preko kojeg vodi cesta Vrlika – Drniš.

Svilaja je bogata riznica raznih morfoloških, speleoloških, klimatskih i prirodoslovnih pojava koje izletnici otkrivaju na svakom koraku.

Za razliku od Dinare, Svilaja je zelena planina koja u velikom broju privlači izletnike i planinare koji uživaju u prekrasnim pejsažima i malim seoskim naseljima, nekadašnjim pastirskim stanovima koji se protežu sve do 800 m nadmorske visine.

Cetina, najveća srednjodalmatinska rijeka dragulj je u srcu svakog vrličanina. Ona je rijeka života koja natapa plodna polja koja daju kruh, rijeka koja blaži čitav kraj i koja od pamtivijeka putuje svojim koritom uz šarene pašnjake, meket ovaca, rzanje konja i pjev ptica. Od trenutka kad je izašla iz svog zemnog izvora Cetina nudi svima bajkovitost zdravog življenja, ljepotu okoliša, mirisna polja. Uz njene obale stvarala se povijest. Što sve ne pamte njezini mostovi kojima su je ljudi pokušali ukrotiti od kojih su neki iz razdoblja megalita. Tko osjeti njezinu dušu taj joj ostaje zauvijek odan.

Cetina izvire iz nekoliko jakih krških vrela u podnožju Dinare u sjevernom dijelu Cetinskog polja kod Vrlike. Od izvorišta do Zadvarja teče prema jugoistoku, zatim u smjeru istok – zapad; pred ušćem skreće prema jugu, probija vapnenačko bilo omiške Dinare i utječe kod Omiša u Jadransko more.

Njezini potencijali su još uvijek nedovoljno iskorišteni.

Zbog slikovitosti i pejsažne vrijednosti, od 1963. zaštićeni je krajolik.

Ona je raj za ribiče. U gornjem toku živi reliktna mekousna pastrva i pijas, a uz ušće cipal i jegulja. Osobito su značajni endemi: ilirski klen, cetinska ukljeva, podbila te povremeno oštrulja.

Akumulacijsko jezero na rijeci Cetini, obuhvaća 13 km, sadrži 541 milijun m³ vode, dugo je 20 km a duboko 64 m. Jezero je nastalo izgradnjom 56 m visoke brane u blizini sela Donji Bitelić, za potrebe HE Peruča. Tom prigodom potopljena su neka naselja i manastir Draganić sagrađen 1395. godine za vrijeme vladavine bosansko-hrvatskog kralja Tvrtka. U rujnu 2003. godine zbog velike suše koja je spustila razinu vode iz jezera je “izronio” manastir potopljen 1959.godine.

Za vrijeme Domovinskog rata jezero i okolno područje od 1991.godine bili su okupirani a sama brana minirana. Oslobođenjem ovog kraja 1995. godine, nakon opsežnih radova brana je obnovljena i u funkciji je od 1996. godine.

Peručko jezero nadomak Vrlike još uvijek je nedovoljno prepoznato kao destinacija koja može uz dodatna ulaganja preobraziti vrlički kraj. Ono nudi ugodu kupanja, veslanja, ribarenja. To je raj za sportove na vodi ali još nedovoljno iskorišteno.