U povijesnim zbivanjima mnogi ljudi imaju uloge. Neke su “male”, a neke “velike”. Jedna od uloga malih ljudi na osebujan način je i pjesma i ona može mnogo značiti. Tako je bilo s pjesmom  Pismo majci uglednog pop sastava Prljavo kazalište.

 Pismo majci bila je pjesma koju su mladi Vrličani redovito puštali u disko klubu Dunja u kovčegu krajem 80-tih godina. Tada bi srpski momci tražili Bajaginu pjesmu Plavi safir i preko tih pjesama se oštrilo i političko raspoloženje. Pismo majci pomalo postade popularno i u ostalim dijelovima Hrvatske.

“Bilo je vatreno u Dunji” reče nam Stipe Romić-Braco, tadašnji direktor ugostiteljstva bivše Svilaje.  “Bilo je i pucnjeva” kaže Ante Boduljak-Šeki, čovjek koji je puštao glazbu. “Imali smo pravi disko klub sa rasvjetom, razglasom i uređajima. Bilo je dobre zabave, napetosti”. Ista mišljenja dijeli i Ive Blažević-Rive, konobar koji se često probijao kroz gužve “Dunje u končegu”, čuvenog vrličkog kluba.

Redovite tuče i napetosti bile su razlog sugestijama “organa reda” da se ne puštaju takve pjesme, ali bez Ruže nije moglo biti niti zabave. Dunja je prestala radom u kolovozu 1991. Svakako valja naglasiti da je Ruža, jedna od napopularnijih hrvatskih  zabavnih pjesama svih vremena, postala popularna najprije u Vrlici, a zatim u čitavoj Hrvatskoj. Znači, i tako se stvarala slobodna i neovisna Hrvatska u kojoj Hrvati mogu slobodno pjevati sve hrvatske pjesme.

 Na fotografiji trojica naših junaka pred danas obnovljenim klubom koji nosi isto ime: prvog romana Milana Begovića i nekadašnjeg zabavišta mladih Vrličana.