Glazbeni izričaj ojkanje, ojkavica s područja dinarskog kulturnog areala pjeva se na prostoru Dalmatinskog zaleđa te u Ravnim Kotarima, Bukovici, Podvelebitskom kraju, Lici, Kordunu i na karlovačkom području. Na ovom prostoru rasprostranjeni su oblici ojkanja različitog intenziteta. Ojkavica  pripada najstarijem sloju glazbenog izričaja na hrvatskim prostorima. Za ojkanje je karakteristično potresanje glasom, posebnim načinom pjevanja „iz grla“. Ojkavicu izvodi jedan pjevač sam ili uz pratnju drugog glasa koji u trenutku potresanja leži na duljem pratećem tonu. Dvoglasno ojkanje, ojkavica pjeva se na prostoru  između rijeke Krke i Cetine, u Vrlici,  Kijevu, drniškom i šibenskom zaleđu. Ovaj način pjevanja donedavno je služio ljudima kao način svakodnevne komunikacije prilikom obavljanja raznih poslova ili putovanja konjskim karavanima, zabavama u dugim noćima uz komin (ognjište) te kao razbibriga čobana prilikom čuvanja blaga, tj. stoke. Danas ojkavicu izvode starije osobe i folklorne grupe. Ojkavica je zaštićeno nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske.